Sažetak
Na osnovu studije slučaja o izradi grnčarije u Srednjoj Bosni ovaj rad istražuje kako je izrada neprehrambene robe bila organizirana u gusto naseljenim selima kasnog neolita krajem 6. i u prvoj četvrtini 5. milenija p.n.e. i u kojoj mjeri već možemo govoriti o specijaliziranim grnčarima. U odsustvu izravnih dokaza o izradi keramike oslanjamo se na analizu gotovih proizvoda i konteksta u kojem su nađeni na području velikog naselja Okolište. Proučene su četiri grupe dokaza: 1) stilistička i tehnološka raznolikost grnčarije iz vremenske perspektive, 2) prostorna distribucija grnčarskih stilova po domaćinstvima, 3) količine izrađene grnčarije i 4) stepen standardizacije dimenzija posuda. Rezultat je proturječan utoliko što, s jedne strane, neki indikatori govore u prilog relativno niskog stepena specijalizacije u izradi grnčarije; naime, relativno su male količine keramike izrađene uz veću stilsku raznolikost i nizak stepen standardizacije mjera. S druge strane, sve veće ovladavanje tehnikama pečenja i nespecifična prostorna distribucija stilova keramike ukazuje na sve veću važnost specijalizacije u izradi keramike i širenje distribucije izrađenih proizvoda preko granica domaćinstava. U kontekstu rastuće socijalne diferencijacije između ekonomski naročito uspješnih alfa domaćinstava i strukturalno nedovoljno opskrbljenih domaćinstava u sferi prehrane razmatramo pitanje da li je izrada grnčarije potencijalno mogla predstavljati alternativnu i komplementarnu strategiju za osiguranje dovoljnih prihoda za domaćinstvo.
