Sažetak
Pretpovijesni su tumuli Glasinca i okolice, u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, dali jednu od najvećih poznatih zbirki nalaza jantara iz europskog brončanog i željeznoga doba. Kontinuirano korištenje nakita od jantara, u obliku grobnih priloga, dokazano je na tom području višestrukim ukopima, koji obuhvaćaju razdoblje od gotovo tisuću godina između sredine 2. te sredine 1. milenija pr.Kr. Iako je ovaj fenomen općenito prepoznat od strane mnogih znanstvenika, još uvijek postoje brojni problemi vezani s kronologijom i formalnom karakterizacijom artefakata od jantara. Ovaj rad nastoji razjasniti nedoumice vezane za grobove koji sadrže jantar, a dosad su datirani u brončano doba (faze Glasinac II do Glasinac III). Nalazi jantara vremenski su determinirani na osnovi procjene kronologije pronađenih artefakata i, u nekim slučajevima formalnih karakteristika samih perli. Upravo ispitivanje formalnih karakteristika samih perli čini osnovu za reviziju prethodnih tipoloških atributa razmatranih nalaza. Kao rezultat toga četiri groba s jantarom pouzdano su datirana u brončano doba, dok su tri isključena iz ove skupine zbog činjenice da nije bilo dovoljno dokaza za takvu klasifikaciju ili su se pokazali mlađima. Osim toga, u slučaju nekoliko artefakata predložena je nova tipološka determinacija.
