Rimski nadgrobni spomenici s Groblja sv. Ive u Livnu:prilog istraživanju rimskih nekropola na Livanjskome polju

Apstrakt

Kompleksnost i slojevitost lokaliteta Groblje sv Ive u Livnu, potvrđena je pokretnim nalazima i ostacima arhitekture iz različitih kulturno-povijesnih razdoblja, od kasnog brončanog i starijeg željeznog doba, rimske antike i kasne antike, do ranog i kasnog srednjeg vijeka. Uz ostatke ranokršćanske bazilike i kasnosrednjovjekovnoga samostana posvećena sv. Ivanu Krstitelju, na temelju pokretnih nalaza pretpostavlja se da je na ovom lokalitetu bila rimska nekropola s prevladavajućom obredom incineracije. Najbrojniji nalazi iz rimskoga doba su ulomci nadgrobnih spomenika među kojima glavninu nalaza predstavljaju ulomci kamenih osuarija, u kojima su se odlagale kosti pokojnika. Zastupljene su dvije vrste osuarija, oni sa sandukom isklesanim u jednomu kamenom bloku, i osuariji tzv. kompozitne vrste sa sandukom složenim od međusobno uglavljenih kamenih ploča. Kao najbliže analogije navode se do sada neobjelodanjene ploče osuarija s lokaliteta Štitić u Suhači, gdje je također pretpostavljena rimska nekropola. Iako u osnovi prepoznajemo njihovo orijentalno ili šire mediteransko podrijetlo, svojim osobitostima se izdvajaju kao spomenici užih regionalnih obilježja, nastali u klesarskim radionicama na Livanjskome polju. Kroz različite elemente ukrašavanja i simboliku koja je skoncentrirana na prednjim i bočnim stranicama osuarija, reflektira se kultna pripadnost pokojnika, odnosno zajednice, u njima je sadržana izvorna religijska komponenta