Apstrakt
U radu se analiziraju epigrafski spomenici na kojima se navode aktivni vojnici, podoficiri i veterani cohors III Alpinorum equitata koji su bili stacionirani u logoru na Gračinama (Humac) tokom 1. stoljeća. Do danas je pronađeno ukupno sedam nadgrobnih spomenika, na kojima se spominje šest vojnika, dva podoficira i jedan veteran ove augzilijarne kohorte. Najviši status, od svih evidentiranih augzilijara
na natpisima ove kohorte iz doline Trebižata, imali su signifer Valerius i optio Lucius, koji su u lancu zapovijedanja u okviru centurije bili odmah iza centuriona. Oni se na spomenicima navode u statusu nasljednika (heres), odnosno osoba koje su, u nedostatku porodice preminulog vojnika, vodili računa o njegovoj sahrani. Na osnovu prosopografsko – onomastičke analize natpisa zaključeno je da
većina vojnika ima keltsko porijeklo, odnosno da spadaju u prve generacije augzilijara koje su regrutovane u ovu kohortu iz zapadnih alpskih oblasti (Tres Alpes). Od druge polovine 1. stoljeća novi vojnici su u kohortu regrutirani iz lokalnih područja u kojima je kohorta boravila, pri čemu izuzetak vjerovatno nije bio ni prostor donje Hercegovine u širem smislu. Odlazak treće Alpske kohorte pada u kraj 1. stoljeća, kada stalnu posadu na Humcu vjerovatno preuzimaju pripadnici cohors I Belgarum equitata
