Prilog poznavanju zdravstvenih prilika u Sarajevu koncem 19. i početkom 20. stoljeća: higijenski objekti, korištenje vode, hamam, šadrvan i prve apoteke

Sažetak

Uspostava austrougarske uprave te stupnjevi razvoja i stanje u osmanskodobnoj Bosni i Hercegovini kasnijeg perioda i u Sarajevu rezultirali su, između ostalog, spoznajama o načinu življenja lokalnog stanovništva, navikama u korištenju vode, česmi, hamama, i konačno o novom obliku liječenja, otvaranjem apoteka. U radu se govori o dvije privatne apoteke u Sarajevu, i to prvoj modernoj apoteci vlasnika Eduarda Pleyela (1877) i nešto kasnije otvorenoj apoteci Hinka Šlezingera (zgrada projektovana 1902). Prije toga, korištenje ljekaruša, voda i njeno korištenje, briga o vodi i presvođavanje bile su česte poveznice za vrijeme turske uprave. Nedostatak školovanih liječnika, do otvaranja novih zdravstvenih ustanova, učinio je da su liječenja bolesnika najčešće obavljana načinima prezentiranim u sveskama ljekarušama i uz asistenciju narodnih ljekara. U novom periodu društvenog prilagođavanja i tranzicije, dolaskom austrougarske uprave, zadržani su raniji elementi, najviše vezani za vodu, objekti kao što su hamami zadržali su svoju funkciju, ali ono što je novo u pitanju objekata i u liječenju stanovništva svakako je prvi moderni koncept apoteka u Sarajevu. Tako su dopunjena ranije primljena i prakticirana iskustva u liječenju i obogaćen korpus zdravstvene kulture Sarajeva i Bosne i Hercegovine.