Pragmemi i pragmafrazemi plača na primjerima izabranih usmenih lirskonarativnih pjesama

Sažetak

Rad ima za cilj analizirati pragmeme i pragmafrazeme plača u korpusu usmenih lirskonarativnih pjesama – antologiji koju su priredile Đenana Buturović i Lada Buturović – kao i funkcije tih pragmemskih jedinica. Jezički izrazi kojima se opisuje plač, a u širem semantičkom i pragmatičkom polju i kontekstu, i bol, tuga, smrt, odraz su unutarnjeg emotivnog stanja pojedinca. Plač je auditivni jezički znak koji je nerijetko praćen gestama kao vizuelnim elementima, pa je i taj segment neverbalne komunikacije u središtu istraživanja. Kako su i geste u središtu istraživanja, tako ćemo izdvojiti i taktilne pragmeme koji pripadaju semantičko-pragmatičkom polju tuge, boli, plača. U radu je istaknuta varijantnost kao odlika usmene književnosti, jer upravo različite varijante balada donose različte pragmeme i pragmafrazeme plača. Plač se posmatra kao kulturološki fenomen, ali nerijetko i kao psihološki fenomen oslabađanja od stresa.